Jesmo li se olako odrekli baš svake vrste referenduma?
Od svakodnevnih klackalica između ustaša i partizana, branitelja i zabranitelja, taksiranja za euro - dva, do shopping-dopinga u stranim trgovinskim centrima.
U netom završenoj 2025. godini obilježili smo 35. obljetnicu Božićnog Ustava kojim je zaživjela demokratska Republika Hrvatska.
Međutim, i uz svu slobodu izbora koju nam je donijela, odjedanput kao da svi smetamo jedni drugima!
(foto: Ilustracija, Credibile montaža)
Jer nekoga smo vidjeli na klečanju, nekoga u šetnji kontra pobačaju, a nekoga bome i na Prideu! I sad - bježi od jednoga, skrij se od drugoga, udalji od trećega... Ah, sami kaktus i kopriva!
molitelji na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (foto: vecernji.hr)
Može li to biti zato jer smo se olako odrekli baš svake vrste referenduma: i državnog i lokalnog, i savjetodavnog pa čak i fakultativnog?
I tako, dok se u tuđim dvorištima obuzimaju etičko-filozofskim pitanjima kao što je eutanazija, kod nas se uz "espresso - pomalo" opterećuju punim kovertama. Nesumnjivo, zbog mnoštva već i predobro poznatih im zastupničkih interesa: od odlično plaćenih sjedalica u kojekakvim odborima, savjetima i upravama, preko bahatih primitaka za reprezentacije i putovanja, sve do do čelnih pozicija u općinama, gradovima i županijama.
Njihova "borba"
Jer, ONI se "bore" za naša prava, ali s pokvarenom skalom plaća!
ONI se "bore" protiv štetnih društvenih pojava, dok se čak i Dnevnik vrti oko casino rotora!
ONI se "bore" za dostojanstvo ranjivih skupina, dok su velika pitanja zdravstva prebacili na leđa udruga!
ONI, koji su svuda i svagdje samo nikada i nigdje uz radnika i seljaka, osim kada je riječ o potpisima na njihovim izbornim listama. Štoviše, tada je svaka bliskost zagarantirana - od rukovanja i zagrljaja, sve do poljubaca!
Što bi nama ikakva debata i diskusija, kad i dalje imamo svega i svačega. Evo, od svakodnevnih klackalica između ustaša i partizana, branitelja i zabranitelja, preko shopping - dopinga u stranim trgovinskim centrima, taksiranja za euro - dva, pa sve do pedaliranja gradom sa žutim i plavim torbama!
No, nemojmo se zavaravati da ijedna od njihovih nagrada nije zaslužena. Najbolji primjer je protekla predsjednička izborna kampanja!
U trenutku kad je s Pantovčaka odjeknula "treća republika", kao sinonim vrlina i vrednota nužnih za izgradnju boljeg i pravednijeg društva, za istu je izostala baš svaka podrška!
Iako, bilo da nas je predsjednik htio podsjetiti na pravnu solidarnost Leona Bourgeoisa - mirotvorca i prvog predsjednika Lige naroda, bilo na akademsko - zastupničku čestitost Henrija - Alexandre Wallona, bilo na novinarsku hrabrost Emila Zole da se preispita Dreyfus afera, nesumnjivo je to učinio s dobrim namjerama prema svima, bez ikakvih razlika.
Ali, onda, je li, što bi nama ikakva debata i diskusija, kad doista imamo svega i svačega? Evo, od svakodnevnih klackalica između ustaša i partizana, branitelja i zabranitelja, preko shopping - dopinga u stranim trgovinskim centrima, taksiranja za euro - dva, pa sve do pedaliranja gradom sa žutim i plavim torbama!
Demokracija po uputama
Nadalje, nemamo li i mnoštvo ne-tema - od kornatske tragedije, preko djece iz Afrike, drona iz Ukrajine, kuge iz Slavonije i dalje...? Da se ni ne spominju upute u praktični život demokracije - počevši od "pipl mast trast as" i "šit hepens" do "fokesiraj se" ili "Auf Wiedersehen"!
'šalabahter' za govor bivše zastupnice Ingrid Antičević Marinović
Tako, zbog svega, kad smo već i Latinicu mijenjali za Tko to tamo pjeva i Piramidu za Ples sa zvijezdama, i kad se Nedjeljom u 2 više niti ne pozna, a Otvoreno dozira u tragovima, nema nam druge nego i nadalje pratiti njihove bezbrižne igre s ostavkama.
Takve koje zbog vječito istih čestitki i pozdrava neodoljivo sliče tek nesretnim slavonskim svatovima na kojim se i unatoč tome što je mlada odbjegla, familije bezbrižno bockaju bećarcima!
Nikoga, izgleda, ne brine što je odbjegloj ime Demokracija!
347 
