Isti dan održan je i prosvjed "Hoda za život" u Rijeci. Očekivao sam da će se gđa Markić sa svojim članstvom priključiti prosvjedu u Zagrebu i tako podržati ovaj najveći do sada nepolitički prosvjed za dobrobit cijele Hrvatske. No, izgleda da neki vuku samo na svoju stranu, odnosno u ime, račun i na poziv jedne stran(k)e.
Pa kad bi se taj otpad u Lici nekako i sanirao, opet se ne bi ništa riješilo jer je takvih odlagališta puna Hrvatska. Vlada bi se hvalila kako je i taj problem riješila, pola Hrvatske bi pljeskalo, pola zašutjelo, a nova odlagališta bi i dalje nicala.
Promatrači ističu da priznavanjem Palestine francuski predsjednik Emmanuel Macron nada se izvršiti pritisak na svoje europske saveznike, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Italiju, da zauzmu stav i ožive davno nepostojeće rješenje o dvjema državama.
Bilo da se smatra nepromišljenom ili smjelom, odluka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da prizna Palestinu kao državu mogla bi imati neke posljedice u budućnosti.
Promjena stava trebala bi doći iz Njemačke, zemlje kojom je do sada upravljao takozvani „Staatsraison“, osjećaj odgovornosti prema Izraelu koji proizlazi iz naslijeđa nacističkog Holokausta.
Što znači priznanje Palestine?
Francuska je najmoćnija zemlja u Europi koja je izjavila da će priznati palestinsku državu, uskoro se pridružujući 147 država koje su to već učinile.
Također će se pridružiti 11 europskih zemalja koje službeno priznaju palestinsku državnost, uključujući Španjolsku, Irsku, Švedsku, Rumunjsku, Mađarsku i Bugarsku.
Za mnoge od tih zemalja, čin priznanja znači priznavanje suvereniteta i neovisnosti Palestine unutar njezinih granica prije 1967. (tj. na Zapadnoj obali, u Gazi i Istočnom Jeruzalemu) te uspostavljanje punih diplomatskih odnosa s tom zemljom. Francuska bi se tada pridružila zemljama koje već imaju punopravno palestinsko veleposlanstvo.
Francuska ima najveću židovsku populaciju u Europi, kao i najveću muslimansku populaciju u zapadnoj Europi. Kao jedan od osnivača Europske unije, njezin glas ima značajnu težinu ne samo u Europi već i diljem svijeta.
Macronova odluka o priznavanju Palestine vjerojatno će izvršiti dodatni pritisak na Izrael u vrijeme kada sve veći broj povjesničara i pravnih stručnjaka koristi riječ genocid za označavanje rata Tel Aviva u Pojasu Gaze.
„Francusko priznanje Palestine šalje signal Izraelu da plaća političku cijenu među svojim saveznicima za svoje postupke u Gazi“, rekao je Martin Konecny, koji vodi Europski bliskoistočni projekt u Bruxellesu. „To također suprotstavlja se izraelskim naporima da se izbriše mogućnost palestinske države.“
Također je malo vjerojatno da bi takav potez imao ikakav pravni domino učinak, uključujući i na trgovinske odnose s Palestinom. No, Konecny je rekao da bi se to moglo koristiti u sudskim postupcima u budućnosti, na Međunarodnom kaznenom sudu ili nacionalnim sudovima „gdje bi ovaj argument mogao igrati ulogu“.
Macronovo priznanje čini rješenje dviju država "još hitnijim nego prije", rekao je Konecny, ali bit će potrebne "dodatne mjere prema Izraelu" kako bi se okončao rat u Gazi, kao i širenje naselja na Zapadnoj obali.
U petak je američki državni tajnik Marco Rubio također oštro kritizirao Macronov potez priznavanja palestinske države, nazvavši ga "nepromišljenom odlukom" koja "samo služi propagandi Hamasa i unazaduje mir".
Nasuprot tome, mnoge vlade EU već podržavaju rješenje s dvije države, ali tvrde da bi službeno priznanje Palestine trebalo ići ruku pod ruku s dugoročnim rješenjem sukoba na Bliskom istoku.
Mišljenja i stavovi
No mnogi politički analitičari također kažu da je Macronov potez uglavnom simboličan alat vanjske politike koji bi poboljšao profil francuskog predsjednika, ali vjerojatno neće rezultirati ikakvim promjenama situacije na terenu.
EU je previše podijeljena po tom pitanju. Ranije ovog mjeseca, ministri vanjskih poslova EU odlučili su odgoditi dogovor o popisu od 10 opcija za odgovor na izraelsku akciju u Gazi tijekom sastanka Vijeća za vanjske poslove. Također su se složili da će "pažljivo pratiti" Izraelovo poštivanje nedavnog sporazuma o poboljšanju pristupa humanitarne pomoći u Gazu.
Konačno, ali ne i najmanje važno, promjena stava trebala bi doći iz Njemačke, zemlje kojom je do sada upravljao takozvani „Staatsraison“, osjećaj odgovornosti prema Izraelu koji proizlazi iz naslijeđa nacističkog Holokausta.
Njemačka zasad nema planova slijediti Macronove stope u kratkom roku.
Istovremeno, njemačka vlada je također "spremna povećati pritisak" ako se ne postigne napredak u rješavanju sukoba, rekao je glasnogovornik njemačke vlade Stefan Kornelius.