Dok s jedne strane, u mnogome i zahvaljujući europskim fondovima, vidimo uspon gospodarstva, s druge gotovo svakodnevno svjedočimo krizi rada najrazličitijih institucija.
HRVATSKI POLOVIČAN MANAGEMENT U USPOSTAVI PRAVEDNIJEG DRUŠTVA
Želimo promjenu u kojoj za svakog pojedinca neće vrijediti ništa, osim -
želim i hoću, a na kraju... i mogu, sa ili bez direktiva!
Od postanka svijeta, na različite načine, ljudi tragaju za svojim pravima.
Tako se, počevši od Ur-Namuovog zakonika, preko Zakona XII tablica pa sve do Wagnerovog, za kojeg se, nota bene, smatra da postoji i u više od 6 verzija, na različite načine težilo uspostavi najpravednijeg mogućeg društva. No, i unatoč naporu svih mozgova, svjedoci smo kako na svim kontinentima svijeta neprestano traje jedna te ista potraga: ona za pravom na dostojanstven rad uz pravednu plaću i sigurne uvjete rada.
Tako, kada se 15. siječnja 1998. i službeno završila mirna reintegracija Vukovara u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, činilo se da je njome započela temeljita društveno-institucijska obnova na pravednim osnovama. Međutim, ubrzo je postalo razvidno kako se taj kompleksni proces odvija dvjema oprečnim brzinama.
Jer, dok s jedne strane, umnogome i zahvaljujući europskim fondovima, vidimo uspon gospodarstva, s druge gotovo svakodnevno svjedočimo krizi rada najrazličitijih institucija.
Drugim riječima, sasvim nedavno, Vlada Republike Hrvatske se pohvalila kako je donijela Uredbu o novim - višim i primjerenijim minimalnim plaćama za 2025. godinu, no pitanje je bi li to učinila da joj tako nije "prišapnula" Europska unija!?
Zato se podsjetimo: Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama, sve nacionalne vlade zemalja članica (u kojima se zakonom propisuje minimalna plaća), morale su prenijeti, tj. uključiti u svoje zakone u roku od dvije godine od njenog donošenja - 2022., ili točnije - do 15.11.2024.
No, da u radu krovnih institucija RH, istina sporo, ali ipak dolazi do značajnih promjena, svjedočili smo 7. prosinca 2024., kada je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na prisegu primio deset novih Ustavnih sudaca. Za sve nas, bila je to jedinstvena prilika u kojoj smo, iz javnog obraćanja sudca Abramovića, nedvojbeno mogli prepoznati najavu nove vrste i snage sudačkog radnog pristupa (očekivano na svim stupnjevima sudovanja) te je u tom smislu vrijedna ponavljanja:
"Imaš javnu vagu koja dosta puta tanko pokazuje i ne daje jasne rezultate i svi koji naše odluke čitaju moraju toga biti svjesni. Ono što možemo kazati - jer, teško je obećavati - da ćemo se truditi, da ćemo dati ono što najbolje možemo i nadati se da će to biti dovoljno dobro. Javnost je s radom nekih sudaca upoznata, novi kolege će sudu dati novu energiju, nova znanja i kvalitete. Nadam se da će sud u razdoblju koje slijedi biti još bolji i efikasniji."
I da zaključimo, učinkovitost demokratskog društva može se mjeriti jedino količinom pravednog pristupa prema svim njegovim jedinkama i u svim njegovim institucijama.
S tim u vezi, ne budemo li kontinuirano razvijali učeću kulturu, teško ćemo moći očekivati brzu i potpunu pozitivnu promjenu. Takvu, u kojoj za svakog pojedinca neće vrijediti ništa, osim - želim i hoću, a na kraju... i mogu, sa ili bez direktiva!
405 
