Prosvjed za budućnost mladih ne može opravdati ostavljanje otvorene mogućnosti nasilja. Mladima su potrebne sigurne škole, pouzdane javne usluge i budućnost u kojoj se može živjeti, a ne odrasli koji javne nerede tretiraju kao prihvatljivo političko sredstvo.
Atorica Karmela Dedić je kolumnistica, komentatorica i jedna od ključnih suradnica na portalu Credibile EU od 2023. godine.
Autorica je brojnih članaka posvećenih kulturnoj i graditeljskoj baštini, ekološkim problemima i društvenim fenomenima, ali i tekstova koji često obuhvaćaju analizu europske stvarnosti i kritički osvrt na aktualne društveno-političke narative u EU, s naglaskom na Hrvatsku.
Sudjeluje i u kreiranju sadržaja koji se bave interkulturalnom komunikacijom te međuljudskim odnosima na europskoj i globalnoj razini.
Dok u gradovima mjesni odbor ima svaki kvart, a ponegdje čak i stambena zgrada, u vašem mu seocu nema ni traga
U svjetlu nadolazećih lokalnih izbora: Idemo li naprijed ili natrag?
Načelnici znaju: sve se može, a i ne mora!
Kada je krajem 20. stoljeća francuski antropolog Marc Augé u knjizi pod nazivom "NE - MJESTA: Uvod u antropologiju supermodernosti" prostore trgovinskih centara, zračnih luka, autocesta i sličnih okrstio "nemjestima", globalno se razvila značajna polemika. S druge strane, sasvim nedavna pojava "neteme", koju je u hrvatski društveno - politički život lansirao nitko drugi do li sam premijer, nije naišla na nimalo sličan odjek.
Bilo kako bilo, osnovano se može zaključiti kako prefiks NE - i u prvom, i u drugom slučaju nije ništa nego osobni stav izražen novotvorenicama prema kojim su neka mjesta i teme klasificirane kao nevažne, neugodne ili nezgodne.
Dok u gradovima mjesni odbor ima svaki kvart, a ponegdje čak i stambena zgrada, u vašem mu seocu nema ni traga.
Međutim, ne nužno iz migrantske perspektive, nekako potpuno prirodno pa i samo od sebe, nameće se sljedeće pitanje: koliko su, s obzirom na demografsko stanje Republike Hrvatske, i jedno i drugo stajalište prisutni u prostoru koje nas okružuje.
Dakako, u svjetlu nadolazećih izbora, najprije bi valjalo utvrditi koji je to zakon kojim se uređuje funkcioniranje lokalne i područne samouprave, a osobito način na koji utječe na naša sela i zaseoke. Najviše na one za koje možda nikada ne bismo bili ni čuli da svojedobno nije bilo simpatične žujine reklame.
Nema nikakve dvojbe, zbog političara - među kojima ima i takvih koji nacionalnu zastavu poštuju koliko i pelikan gumicu, a demokraciju koliko i ružičasti bazooka balon napuhan u puhovskom odvojku.
Dakle, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisuje da se mjesni odbor osniva statutom jedinice lokalne samouprave, a inicijativu i prijedlog za osnivanje mjesnog odboramogu dati građani i članovi predstavničkog tijela te druga tijela određena u statutu općine, odnosno grada.
I tako, dok u gradovima mjesni odbor ima svaki kvart, a ponegdje čak i stambena zgrada, u vašem mu seocu nema ni traga. Načelnikova kancelarija, ili je bila puna "dogodine - obećanja" ili je pak zaključana kao Narodna banka, jer on zna: sve se može, a i ne mora!
Upitnik upućen jedinicama lokalne samouprave
više o transparentnosti rada lokalnih i regionalnih jedinica pročitajte o v d j e
I baš kao da niste košnica iz istog pčelinjaka ni alveola u istim plućima, kod vas ni ovih predizbornih dana nema ni izbornih kandidata, ni novinarskih ekipa, ni letaka, ni plakata. Nema govora, pa čak ni obećanja, jer gdje više nema ljudi, logično - nema ni glasova.
(tekst se nastavlja niže...)
Derutni most u Požegi, Dervišaga
(Foto: P.S./Plus)
Zbog svega se i dan danas po tko zna koji put vraćate za blagdane... iz neke strane zemlje, zapadnoeuropske - uređene i bogate! Vraćate se i žurite: čekaju vas majka, otac, braća, sestre. Žurite i radujete se, ali već pomalo i strepite jer... svaki put ih nalazite iste, a opet... i nekako drukčije!
Sve dok ih jedanput ne zateknete manje... najprije za jedno, a onda... ubrzo... i za dvoje, ali... c'est la vie... tako to ide... neminovno je.
Zato vam i trešte one teške - "zavičajne", jednima preko Slavonike, drugima preko Dalmatine; da vam sve iz glave potope u srce: i onaj asfalt što od glavne nikada nije stigao do vaše kuće, i onu rasvjetu što se još uvijek gasi već za posljednjim mljekarem, i trule bandere zbog kojih selo još uvijek ostaje bez struje, i... gusterne i arteške bunare, i hidrofor i nebrojene popravke...
Samo da se i po tko zna koji put ne zapitate: je li to što upravo prolazite exit ili entrance, idete li vi to natrag ili naprijed!?!