Nema nikakve dvojbe da bi se bez organiziranih građanskih prosvjeda, kao i aktivističkog doprinosa istaknutih europskih humanitaraca, devastacija, dakako, nastavila!
VRELO UNE - HRVATSKI SPOMENIK PRIRODE
Kako je uopće moguće da, ni uz sve napore, još uvijek nismo
iznašli rješenje za gotovo nijedno klimatsko ekološko pitanje!?
(foto: wikipedia)
Ne čini li se i vama da je intenzivna percepcija javnosti o potrebi zaštite prirode novijega vremena, iako povijesni izvori govore kako je još završetak 19. st. donio proglašenje Yellowstonea kao prvog nacionalnog parka, a početak 20. st. i Engadina, kao prvog zaštićenog prirodnog područja?!
Također, nisu li se, usporedo s konkretnim aktivnostima zaštite, množile i brojne ekološke udruge, pokreti, organizacije, zakoni, konvencije, izumi pa čak i čitave filozofije?!
Stoga, ključnim se čini sljedeće: kako je uopće moguće da, ni uz sve napore, još uvijek nismo iznašli rješenje za gotovo nijedno klimatsko ekološko pitanje!? Baš naprotiv, problemi kao da se neprestano množe, tako da već nemamo samo prirodu okrenutu protiv čovjeka već i čovjeka protiv društva!
Da je tomu tako, ne govore nam samo nedavni aktivistički napadi na neka od najvećih remek - djela svjetske likovne umjetnosti, već i najnovije pojave poput teške mehanizacije na višestruko zaštićenoj hrvatskoj rijeci Uni! Dakako, potpuno je razumljivo da takve pojave nisu znaci samo niske razine svijesti o našoj zajedničkoj kulturno - umjetničkoj i prirodnoj baštini već, možda i više, međusobnoj ovisnosti. I dok je hrvatska javnost još uvijek u prijeporima oko Građanskog odgoja i obrazovanja, svijet već ima i "klima seniorke", i to - na Europskom sudu za ljudska prava. Sve u svemu, vidimo kako su upute u funkcioniranje demokratskog društva neupitno važna.
Doduše, mora se priznati, kako ni institucionalna zaštita prirode u Republici Hrvatskoj nije puno starijega datuma jer započinje uspostavom modernih državnih tijela poput Ministarstva zaštite okoliša i prirode, pod čijom je ingerencijom, razumljivo, i sva predmetna zakonska regulativa. Tako se nedvojbeno može iščitati da je hrvatski Zakon o zaštiti prirode iz 2013. tijekom godina doživljavao vrlo važne nadopune u kojim je uglavnom bila riječ o raznim uredbama i pravilnicima, ali i važnije - o usklađivanju s europskim zakonima. Primjerice, smatra se kako najznačajnija njegova promjena datira iz 2019., a koja je nastala usvajanjem čak dvaju direktiva:
Direktive o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune - čiji je cilj očuvati biljne i životinjske vrste u povoljnom stanju, s naglaskom na one od interesa EU te
Direktive o očuvanju divljih ptica - čiji je cilj očuvati sve vrste ptica, jaja, gnijezda i staništa.
Valja dakako podsjetiti da su Direktive europski zakoni nadređeni nacionalnim, obvezujući za sve države, manje općeniti te da naglašavaju naše zajedničke ciljeve. No, vraćajući se na slučaj Une, nužno je naglasiti činjenicu kako, sukladno Pravilniku, sve stručne i upravne poslove zaštite prirode obavlja nadležno Ministarstvo, ali da ima i takvih koji su preneseni u nadležnost javnim ustanovama ili jedinicama područne (regionalne) samouprave.
No, najprije valja znati kako u Republici Hrvatskoj postoji devet kategorija zaštite prirode: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajolik, park šuma te spomenik parkovne arhitekture. Ipak, dok s jedne strane, Pravilnik o zaštiti i očuvanju prirode nacionalnih parkova, strogih i posebnih rezervata te parkova prirode donosi ministar, s druge - Pravilnik , ne samo o zaštiti i očuvanju, već i korištenju ostalih područja, donosi jedinica regionalne (područne) samouprave, a na prijedlog Upravnog vijeća nadležne Javne ustanove!! S obzirom na to da se u slučaju Vrela Une radi o zaštićenom spomeniku prirode, jasno je kako je za njegovo stanje suodgovorna Javna ustanova Zadarske županije. Osnovano se dakle može zaključiti kako je, sukladno načelima političke supsidijarnosti, najveća moć zaštite prirode upravo na najnižoj institucionalnoj razini.
Međutim, istovremeno dok se spomenik prirode definira kao pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost, na kojemu su dopušteni zahvati i djelatnosti, ali kojima se ne ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti, dotle se na vrelu Une suočavamo s bezobzirnom devastacijom najgore vrste! Uzimajući, dakle, u obzir, kako taj po svemu jedinstveni spomenik nije zaštićen samo u okviru nacionalne zakonske regulative, već i europske ekološke mreže Natura 2000, još uvijek je nepoznato na osnovu čega su uopće i izdane dozvole za gradnju male hidroelektrane. Štoviše, potpuno je razumljivo kako su već i dosad viđeni zahvati ne samo zakonski, već i moralno - etički , potpuno neprihvatljivi!
No, bilo kako bilo, Unu smo već obranili! Nema nikakve dvojbe da bi se bez organiziranih građanskih prosvjeda, kao i aktivističkog doprinosa istaknutih europskih humanitaraca, devastacija, dakako, nastavila! Dakako, prava je sreća i to, što od skoro 20 % teritorija Europske unije kojeg čini Natura 2000, čak 36 % kopna i 9,3 % mora upravo čini Republika Hrvatska sa svojim neizmjerno lijepim i raznolikim prirodnim ljepotama. Tako, zbog svega gore navedenoga, i ova - uistinu prekrasna rijeka, uzbudljivog šumskog kanjona, prekrasnih slapova i modro zelenog vrela, cijelim svojim tokom, ima bezbroj pobjednika!
(foto: wikipedia)
NAPOMENA:
Zahvaljujući švicarskoj udruzi žena "Klima seniorke", Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, 09.04. 2024., donio je svoju prvu presudu o klimi. U njoj stoji kako švicarska klimatska politika krši Konvenciju o ljudskim pravima, jer ne čini dovoljno na obuzdavanju klimatskih promjena!
405 
