Kritičko mišljenje, jednako kao ni empatija, iako u samom vrhu "star-sustava" ljudskih kvaliteta, bez odlučnog i pravodobnog iskazivanja za društvo ne vrijede gotovo pa ništa
MUSKOV SVIJET - ANATOMIJA TEHNOKRACIJSKE DESTRUKTIVNOSTI
Vidimo kako se taj opsceni i zao sustav obmane - "možeš, samo ako hoćeš!"
i "sam si kreator svoje sudbine" - najzad polako rastače i propada
Sve turbulentnija društvena zbilja 21. stoljeća nedvojbeno diktira da su individualna predostrožnost i samozaštita imperativi suvremenog čovjeka.
Tako su novi oblici pismenosti i vještina, a naročito digitalna i medijska, u samom vrhu obrazovnih prioriteta. U prvom redu, zbog društvene potrebe susprezanja potencijalno malicioznog utjecaja novinarskih patki i populističkih gusana, a u drugom i zbog inflacije kojekakvih influencera, motivacijskih govornika i self-help gurua.
Dakako, ponajviše na društvenim mrežama, gdje se zbog monetizacije naših klikova ponegdje hoda već i po samim ivicama života. U osnovi, uglavnom zbog diktata koje postavlja zabavna industrija osobito podlim marketinško-propagandnim sloganima.
Uostalom, prisjetimo se; nisu li najpopularniji glumci i pjevači ranije bili rubno siromašni, a super-heroji kao Superman i Batman - nisu li izrasli iz siročadi!?! Nasreću, pa najviše iz spektakularnih i globalno praćenih sudskih postupaka, vidimo kako se taj opsceni i zao sustav obmane - "možeš, samo ako hoćeš!" i "sam si kreator svoje sudbine" - najzad polako rastače i propada.
Ono što nas uče i Ukrajina i Palestina jest da ni kritičko mišljenje, jednako kao ni empatija, iako u samom vrhu "star-sustava" ljudskih kvaliteta, bez odlučnog i pravodobnog iskazivanja za društvo ne vrijede gotovo pa ništa.
No, kreatori izmišljenih biografija i likova ne pronalaze svoje žrtve samo među dokonim romantičarima. Neznanje i veličanje gluposti, jednako kao i zloporaba emocija samo su neka od brojnih oruđa svih velikih manipulatora. Naročito onih najgorih - vječno agilnih warmongera, od kojih nas samo praktična i punokrvna demokracija može spasiti pogibeljnog marša u nekim novim kolonama.
Međutim, ono što nas uče i Ukrajina i Palestina jest da ni kritičko mišljenje, jednako kao ni empatija, iako u samom vrhu "star-sustava" ljudskih kvaliteta, bez odlučnog i pravodobnog iskazivanja za društvo ne vrijede gotovo pa ništa.
Foto: Pinterest (Banksy)
Zato danas i gledamo u Banksyja, čije "Želim biti ono što si vidio u meni!" - zasigurno nije samo obična izjava nego nastavak niza slikovitih podsjetnika na tehnokracijsko omalovažavanje mislećeg čovjeka.
Foto: glas-slavonije.hr (novo Banksyjevo djelo u Marseillesu)
Naravno, na svakome je od nas da se i sam zapita, vjeruje li više autentičnim izrazima društveno angažiranih umjetnika ili fotoshopiranim rakunima s različitih naslovnica!?!
Jer, kao što promjenom godišnjeg doba krajolici mijenjaju svoja obilježja, tako se i društvo uslijed različitih silnica neprestano mijenja, ali uvijek ostaje okrenuto prema svojim utemeljiteljima.
Tako je i s nama - Europljanima, koji smo zaradi njihove dokazane humanosti, zauvijek dužni ostati pri davno zacrtanim pravcima čovječnosti, suradnje i zajedništva.
Ili, kako nas na to, na svoj jedinstven način, pozivaju i dobri, stari Rolling Stonesi:
395 
