Povodom 60. obljetnice nastanaka Venecijanske povelje o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina.
MALI OGLED O POVELJAMA
Tko donosi ove povelje i zašto su nam one potrebne!?
Ovaj mali ogled o poveljama donosimo povodom 60. obljetnice nastanaka Venecijanske povelje o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina (1964).
Povelje se, kao naziv, pojavljuju još u ranom srednjem vijeku kao isprave koje su donosili prvi europski vladari i uglavnom su sadržavale odredbe, naredbe, povlastice i zapovijedi. Tako i najstarija hrvatska isprava - Povelja kneza Trpimira iz 852. godine zapravo predstavlja darovnicu jedne crkvice te uspostavljanje prava crkve na ubiranje desetine. Premda nije sačuvana u izvorniku, najstariji njen prijepis datira iz 1568. i čuva u crkvi svetog Jurja u Kaštel Sućurcu.
U današnje vrijeme, povelje su međunarodni pravni dokumenti koji odražavaju poželjnu sliku naše zajedničke budućnosti, a razlikuju se prema temi, sadržaju i mjestu donošenja. Tako poznajemo Europsku Povelju o temeljnim pravima , Povelju o lokalnoj samoupravi, Povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima i mnoge druge. No, neke od najpoznatijih, s ciljem da zaštite svjetsku kulturnu baštinu, nastale su upravo na europskom tlu, u 20. stoljeću.
Tako, kronološkim redom nabrojene, prva i najstarija je Atenska povelja , nastala 1931., na svega 7 poglavlja, a govori o urbanom planiranju te zaštiti arheološkog nasljeđa. Svojevrsnom nadogradnjom, već 1964. nastala je i Venecijanska - o očuvanju povijesnih gradova, koja se i danas smatra najvažnijim dokumentom koji se tiče konzervatora i restauratora.
Ubrzo nakon UNESCO - ove Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine (1972), koja je definirala da se zaštita odnosi na sve spomenike, skupine građevina, lokalitete od povijesne, estetske, arheološke, znanstvene, etnološke ili antropološke vrijednosti, uslijedio je nastanak još triju sličnih povelja.
Tako, desetljeće kasnije, točnije 1982. , najprije nastaje Firentinska povelja o povijesnim vrtovima, a nešto kasnije i Krakovska, 2000., koja kroz 14 poglavlja govori o načelima konzervacije i obnove graditeljskog nasljeđa. Već 2003. dolazi i Nižnjetagilska (Nižnji Tagil) Povelja o zaštiti i očuvanju industrijske baštine, u kojoj se ističe njena dokumentacijska vrijednost o povijesti proizvodnje.
No, tko donosi ove povelje i zašto su nam one potrebne!?
Povelje o zaštiti svjetske kulturne baštine donosi Međunarodno vijeće za kulturne spomenike i mjesta - ICOMOS ( International Council on Monuments and Sites), osnovano 1965. , u Varšavi. Ono je stručno savjetodavno tijelo UNESCO - a, sjedište mu je u Charenton - le - Pontu, u Francuskoj. Kako vidimo, osnovano je radi istraživanja, kao i zaštite te očuvanja kulturnih spomenika čitavog svijeta, uslijed tehnološkog napretka, nekontrolirane urbanizacije, klimatskih i društveno - političkih promjena.
542 
