Novac i politike ne mogu sve niti će ikada biti iznad vrijednosti ljudske imaginacije
SANJATI NEŠTO KAO SCHENGEN
Ne bi li se brojni seminari, kongresi, konferencije i paneli
ponekad mogli održati i u Slavoniji, Podravini... ili Banovini?!
Turizam, promatran kao skup odnosa i pojava, pred kulturno-turističke djelatnike svakodnevno postavlja mnoštvo izazova.
Na širem planu nesumnjivo zbog pojava poput oružanih sukoba, učestalih klimatskih promjena i prirodnih katastrofa. Na užem, zasigurno i zbog neadekvatnih politika upravljanja kulturno-povijesnim, a naročito prirodnim turističkim atrakcijama.
I ne tiču se one samo nedostatnog ulaganja u svrhu njihove promocije, obnove, uporabe ili održavanja, već sve češće i zbog pogodovanja interesno povezanim skupinama ili čak i pojedincima.
Tako, eto, i ovih dana, uz već poznatu devastaciju zaštićenih područja Vrela Une i Štrbačkog buka, u Republici Hrvatskoj svjedočimo još jednoj pojavi svojatanja - i to, Etnološkog područja Oporovečkih vinograda. Dakle, bespravna gradnja u zaštićenim zonama prirode uzima maha!
No, je li tome tako jedino zbog "uspavanih" javnih ustanova za zaštitu prirode ili nečeg ima i u golemom broju turističkih zajednica bez gotovo ikakvih rezultata te je komodifikacija prirode u rukama tek poduzetnih avanturista!?
Neke je odgovore moguće pronaći i u podatcima Instituta za turizam koji pokazuju da se prema indeksu turističke razvijenosti iz 2023., najveći broj kontinentalnih jedinica hrvatske lokalne samouprave nalazi unutar posljednje rangirane - 4. kategorije.
Tako, uzme li se za primjer turistička zajednica Općine Cernik u Brodsko-posavskoj županiji, razvidno je kako se i uz Kulmerov dvorac, i izletište Strmac, i Kažotićevu lipu, pa čak i uz činjenicu da posluje u mjestu kojeg su "opjevali" i Evlija Ćelebija i Matko Peić, smjestila na samom statističkom dnu.
Doduše, ne treba po pitanju hrvatskog kontinentalnog turizma zanemariti ni mnoštvo drugih silnica. Ponajprije ulogu pojedinih medija, u kojima se o Osječko-baranjskoj županiji, na primjer, izvješćuje gotovo jedino u kontekstu pučke kuhinje i najezde komaraca!
Jednako ili slično, kao i o Ličko-senjskoj, ovih dana, isključivo u kontekstu kriminalnog deponiranja "fantomskog" otpada!
Napokon, tu je i odnos političara jer smo svjedoci kako se brojni seminari, kongresi, konferencije i paneli, čak i u vladinoj režiji, gotovo redovito održavaju isključivo na obali! Doista, je li se na odmet zapitati - ne bi li se koje od njih ponekad moglo održati i u Slavoniji, Podravini... ili Banovini?!
Da, mnoštvo je pitanja, ali sve dok nisu postavljena na pravim mjestima, glasno i bez imalo uvijanja, nema pravih odgovora.
Dakako, između svih krajnosti, slobodni smo sanjati!
Foto: culture.ec.europa.eu
Schengen je selo na obalama Moselle, u trokutu između Luksemburga, Njemačke i Francuske. Ondje su, na turističkom brodu, potpisani 1985. Schengenski sporazum i 1990. Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma. Nekoliko mjesta u selu podsjeća na Sporazum, među njima Europski centar i muzej u njemu. Od potpisivanja Sporazuma Schengen je postao opći pojam za slobodno kretanje u Europi.
Sanjati nešto kao Schengen - malo vinogradarsko selo na rječici Moselle na čijem je brodiću 14.6.1985. potpisan prvi Sporazum o slobodnom kretanju ljudi i robe unutar Europske unije.
Sanjati, kažem, zato što novac i politike ne mogu sve niti će ikada biti iznad vrijednosti ljudske imaginacije. Baš ovako kako nam to i ovaj sporazum pokazuje - i mjestom, i ljudima, i sadržajem!
Autor: K.D.
Foto naslovna: Credibile montaža / Luxembourg Times
577 
