Da svijet opstaje zbog umjetnika, izvan je svake sumnje! Neograničena moć kulturnog utjecaja omogućuje im da budu "svjetlo svijeta"
ZADARSKE ŠETNJE
Širom otvorena pripadnost austrijskom dijelu tadašnje Monarhije,
omogućila je Zadru da, u većoj ili manjoj mjeri,
upije sve nove umjetničke stilove moderne Europe.
Da svijet opstaje zbog umjetnika, izvan je svake sumnje!
Neograničena moć kulturnog utjecaja omogućuje im da budu "svjetlo svijeta", osobito u mračnim vremenima društveno - političkih i tehnoloških promjena. Uostalom, baš kao i danas, kad nam se umjetna inteligencija prezentira kao svemoguća, a sve što se od ikud glasnije čuje tek je povremena aktivistička galama generacije Ze, u besmislenim napadima po muzejima. Je li i za današnje društvo spektakla kriva mudra šutnja akademskih struktura kakva je sredinom 19. stoljeća urodila pojavom Art Nouveaua? Na tu smo temu čavrljali u Zadru, 10. lipnja 2024. godine, na Svjetski dan secesije, u maloj večernjoj šetnji duž Branimirove obale.
Do vodiča nikad lakše! Pronalazi se u internetskom članku zadarske Gradske knjižnice, pod naslovom Kopno, te donosi sljedeće naglaske: "... Povjerenstvo za izradu prvoga urbanističkog plana nazvalo je 1906. godine Voštarnicu i Brodaricu Novim Zadrom... Koliko su god to još uvijek bila udaljena i pusta prigradska područja, ipak su na Voštarnici i Brodarici, čak i u Uvali maestrala već potkraj XIX. stoljeća počele nicati obiteljske zgrade i vile neostilskih karakteristika.
Visoka trokatnica poduzetnika Godniga, podignuta je 1906. na mjestu gdje se spajaju sadašnja Obala kneza Branimira i Ulica Ivana Mažuranića. Jednom je stranom okrenuta na jugozapad (kućni ulaz br. 27), a drugom na sjever i do danas je ostala vidna točka i gabaritna mjera toga dijela Voštarnice. Istočno od nje nalazi se bivša vila Filomena (br. 17) koju je 1900. godine sagradio Stjepan Dobrović na postojećem prizemnom dijelu. Oštećena je u ratu, ali je 1983. obnovljena kao crkva Srca Isusova i sjedište istoimene župe. Još istočnije, uvučena od niza ostalih kuća, stoji zgrada Perliniiz 1906. godine(br. 15)...Niz završava kućom Čorak, podignutom 1904. godine (br. 12)..."
Nedvojbeno smo se složili, kako je za ovaj procvat zadarske arhitekture najviše zaslužna Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868., kojom je upravo Zadar postao glavni grad Kraljevine Dalmacije. Ta mu je i takva - širom otvorena pripadnost austrijskom dijelu tadašnje Monarhije, omogućila da, u većoj ili manjoj mjeri, upije sve nove umjetničke stilove moderne Europe.
Baš onako, kako je već i na samome kraju te velike umjetničke pobune upio i stil bečke secesije - umjetničkog pokreta kojega su iznjedrili slikar Klimt i arhitekt Wagner. Tako, i unatoč tome što je kao razdoblje trajao istom dvadesetak godina, od kraja 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata, i na privatnoj je i na društvenoj izgradnji ostavio jednako snažna obilježja. Baš kako se to vidi i duž čitavog obalnog dijela zadarskog kvarta koji se naziva Voštarnica.
Ipak, pred ljupkim licem krilatog dječaka koji, u kompoziciji s prestrašnim gorgonskim glavama, tvori jedinstveni sklop secesijskog zaštitnog znaka, možete se naći jedino ako produžite do znamenitih Dobrovićevih vrata. Jedino ondje, pred reljefno prikazanom Perzejevom glavom, prelijepo stiliziranom - leptir mašnom i okovratnom girlandom, čeka vas susret s izvorno i u cijelosti očuvanom privatnom secesijskom zgradom.
Samo pazite - što zbog njene izrazite vertikalnosti i širine, što zbog stare gradske marine, za Mažuranićevu vam se ulicu valja pripremiti - koliko na zastoje, toliko i na uzdisaje!
479 
