Po šumskom bogatstvu Republika Hrvatska jedna je od najbogatijih europskih država
SRCE ZA DRVCE
Dvaput promislimo: biramo li sjekiru i sječu na panju ili zelenilo i cvrkut u krajobrazu?
Crkveno kalendarski gledano, razdoblje od Božića pa sve do sv. Vinka nigdje ne prolazi s toliko veselja kao pod sjevernim obroncima Psunja, s cerničkim karabitašima.
Svukud - po smrznutim oranicama i po bijelim brdskim puteljcima hodaju društvanca s malenim limenkama od boje u rukama i šibicama u džepovima. Procedura se zna: sitni grumen karabita u limenci se popljucka, zatvori poklopcem na kojem je rupica, potom se protrese i posluša, i čim više nema šuma, uglavi se među stopala, potpali i gruva!
I nije da im manjka povoda zato što ondje gotovo i nema osobe koja na bilo koji način nije osviješteni fan ovog razdoblja. Zapravo, jednako među slavljenicima, koliko i među čestitarima, već sredinom godine ne počinje se maštati samo o jelki iz snova, nego i o najraskošnije mogućem blagoslovu vinograda.
(foto: Hulton Archive/Getty Images)
Tako se već unaprijed zna da će bombonima okićeni bor, jela ili smreka postati Krizban (Christbaum), a trsovi pod kulenom i slaninom štićenici sv. Vinka. Sve u svemu, veselje je veće nego ikad!
No, drevni običaji kićenja drvenastog bilja, osim zbog zazivanja blagoslova naših zaštitnika, pravo su vrijeme za riječ - dvije i o našim šumama. Ne samo kao o izvorištima pitke vode, hrane, čistog zraka i plodnosti tla, već i kao zaštitnicama od najvećih klimatskih nepogoda; razornih vjetrova, velikih vrućina i poplava! K svemu tome, nositeljice su prvog oblika naše međusobne komunikacije, prvog svjetla koje je obasjavalo pećine, prve prekomorske ekspedicije... zapravo, mnogočega, od ranih totema pa sve do katedrale!
Stoga, iako je i po šumskom bogatstvu Republika Hrvatska jedna od najbogatijih europskih država, osobito u vrijeme blagdana, dvaput promislimo: biramo li sjekiru i sječu na panju ili zelenilo i cvrkut u krajobrazu!
(foto: lika-online.hr)
Najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi, u narodu znana kao Car
Visina debla je 42,5 metara, a opseg 5,42 metra. Obična jela Abies alba Mill. jedna je od najvažnijih crnogoričnih vrsta u Hrvatskoj, a ujedno je i najugroženija vrsta drveća kojoj, ako se ne smanji zagađenost zraka, tla i vode, prijeti izumiranje.
Raste u visinskom pojasu od 700 - 1300 metara nadmorske visine, gdje stvara gustu šumu zajedno s bukvom i običnom smrekom.
Jer, kad zbrojimo sve krasote ove naše zaštitnice, možda više i ne stignemo do snježne fotke s najvišom europskom jelom Car u središtu Ličko-senjske županije, ali već od proljeća, eto nas opet: nekoga po malenu rezbariju srca, a nekoga po vjenčić od čarobnjakovih ljubica (zimzelen).
346 
